Nuova collaborazione Casa della poesia e il Fatto Quotidiano
04/04/2011

In piedi presso il muro

In piedi presso il muro Kraj zida uspravan
per me non esistevano ciglia
che le tue, bambina mia
nella cella per loro divento pittore
sul muro su cui sono gli sputi delle vite passate
incise nel cemento
regolarmente cancellano quello che disegno
da tempi remoti, ancor prima del giudizio umano
siamo pupazzi impotenti nelle mani del destino
odierai la mia impotenza: lo so
quella che vorrebbe darti la tenerezza
nel vuoto in cui siamo affondati
mentre cerchi il padre
uno più forte ti ha inghiottito
uno più forte mi ha divorato
le tue brune sopracciglia ha offuscato, o mia rinviata
fortuna
di sui ora sono più importanti
i passi tra le mura della cella
hai ragione
hanno ragione
ho ragione
per il mondo che viviamo solitari saremo
induriti
ognuno con le proprie convinzioni
obrve do tvojih
za me nisu postojale, djevojèice moja
u samici, zbog njih, postajem slikar
po zidu po kome su upljuvci nestalih života
urezani u žbuku
redovito mi brišu što uspravan crtkam:
davno prije svakog ljudskog suda
lutke smo nemoæne u rukama usuda
znam, moju nemoæne zamrzit æeš:
ona bi nježnost da ti pruži
kroz prazninu u koju smo utopljeni
dok tražis oca
snažniji je mene tebi progutao
snažniji je tebe meni progutao
mrke tvoje obrve natuštio, odložena
sreæo
od koje su preèi postali polasci medu zidove æelija
u pravu si
u pravu su
u pravu sam
za svijet koji živimo samovat æemo
mrgodni
svatko u svome pravu
Stevka Smitran