Nuova collaborazione Casa della poesia e il Fatto Quotidiano
04/04/2011
86 LXXXVI
Sono, padrone, la brocca su cui ti arrabbi invano,
Ti son venuta nel sogno ché tu mi ricordi da sveglio.
Invano mi lavi e sfreghi, invano da dentro e fuori,
Vane lisciva e striglia, è questo il mio destino:
Sono la terra tombale di Torquato presso la quercia,
Egli colpito al fianco fu da spada lucente
E sprofondò ferito nel fosso sotto la quercia,
Dove nessuno udì il suo pianto e lamento.
Quattro giorni e notti lottò per rendere l’anima sua
Poi la morte amara il fango lo rese amaro
Siero e latte e acqua se in me sono versati
Prendono un gusto amaro segno della morte di Torquato
Rompimi quindi domani e i miei cocci sotterra
Sotto la quercia che sai rendimi al suolo amaro.


Rimski Epigrami
Ja sam, domaćine, krčag na kojeg se gneviš uzalud,
Evo ti dođoh u san, budan da pamtiš mi zbor:
Zalud me pereš i ribaš, uzalud iznutra i spolja,
Zalud ti četka i lug, ovo ti moja je kob:
Ja sam ispečen od smone s Torquatova groba pod hrastom,
Njemu je sjaktavi mač desni rasporio kuk,
Pa se strovalio beše u iskopan šanac pod hrastom,
Otkle mu nikoji stvor ne ču ni lelek ni jek.
Četiri dana i noći sa dušom se dvojio samac,
Pa mu je pregrka smrt grobni zagrčila kal.
Surutka otud i voda i vino kad uspeš u mene,
Okus dobivaju grk, smrti Torquatove znak.
Zato me ujutru razbij i svako mi parče zatrpaj
Onde pod kazani hrast, grkome vrati me tlu.


Epigrammi romani
Šinan Gudžević e Raffaella Marzano